|
|
| < | svibanj, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Fight the demon inside myself
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Debela i Tužna
Audrey Fatburn
Beast
Who wanna be thin
Debelo Svinjče
From Hell
My secret Life
Megi
Holy
Black Butterfly
Butterflys are beautiful
Speed of Pain
Speed of Pain
Tviggy
Butterfly
Neeeeeeeeeee, vrisnula sam joj u facu.
Danas me nećeš natjerat da slijedim tvoju volju.
Nije mi dopustila da se koncentriram na film. Gurnula mi je kisele krastavce i veliki pileći batak u usta. I vruću, zapaprenu juhu mi izlila niz bolno grlo.
Pokazala mi je veliki i ješ slađi grijeh. Proklela me nemirom i obećala mi da će ga meknut tek kada učinim što mi je zapovjedila moja sjebana psiha.
Neeeeeeeeeeeeeeeeee, vrisnula sam zaboravivši na ljudskost i ponops.
Ali za ovaj krik je trabalo toliko snage, sada sam bez života, nasmrt iscrpljena.
Danas me nećeš natjerat da proždirem čokoladne kekse i rigam. Nečeš više nikad. Nećeš mi ukrasti još jedan dan kratkog, neizvjesnog, nepovovljivog života.
Prvo me tjeraš u lov na život. A onda me uputiš u krivom smijeru i smiješ mi se dok nesigurni dani prolaze mimo mene.
Zašto mi liješ toliko opojne gorčine u usta. Govoriš da mi treba još iako znaš da je odavno bilo dosta.
Tisuću i prva kap koja je prelila čašu.
I zabavno ti je dok ja ležim bez svijesti strgana od alkohola, depresije i bulimije, dok moji stvaraju vrijedne i neponovljive uspomene.
Paradoks je tvoja ruka, a ja tvoje oružje kojim si otjerala sve ljude od mene, ljude koje sam teško stekla.
I sada mi želiš uzeti i Njega.
Nakanila si Njemu uzet mene.
NEĆE IĆI.
Mrzim te.
Ali jednog dana te više neću morat mrziti. Samo ću ti se smijati jer tvoja moć je lažna.
Očajna si i jadna.
Privid.
Prestat ćeš postojati ong trenutka kad se prestane vjerovat u tebe.
Moja sjebana psiha.
Eto, pkušavala sam normalno jest neko vrijeme, išlo je donekle, ali i dalje sam stalno razmišljala o hrani.
Pričala sam s jednom leptiricom prek msna. Na moj odgovor da ne podržavam anu pitla me: "Pa koji kurac onda radiš na proana blogovima?!"
Rekla sam da podržavam mršavljenje smanjenim unosom hrane i vježbanje, a ne izgladnjivanje do iznemoglosti koje završava ili u bolnici ili miom ili prežderavanjem pa nbijanjem i više kila nego ste imale prije dijete.
Dali doista? Ili sam sama preslaba za gladovanje?
Otvorila sam blog zato da prekinem ovaj pakleni trokut koji se vrti od megamanjka samopouzdanja i opsesije hranom.
To nam je zajedničko, zar ne? Barem hrana.
Paradoksalno je kako sam danas zajebeala: Pazite, mislim si ja o tome kako je došlo krajnje vrijeme da se pokrenem. Pomislila sam kako je dosta ove količine hrane i da odsutra počinjem s ozbiljnom dijetom. I tada sam se prežderala. Kao, još samo danas jedem! Glupača! Preždereš se samo zato jer si odlučila sutra na dijetu. Svašta.
Neznam što ću sutra, ali nešto se mora mijenjat, zdebljala sam se. Počinjem ful malo jest, manje mislit na hranu, malo jest, malo, malo, malo, malo, malo jest. A držat ću i vodene.
Oću 48 kila.
Imat ću ih uskoro.
Ljudi vole jest. 90% ljudi voli jest. Možda bi se trebala prestat sramit činjenice što nisam u onih recesivnih 10%.
Nisam na dijeti. Možda je to jadan izgovor, ali preslaba sam. Dajem si vremena da prvo riješim neke stvari u glavi. želim biti bolja osoba, a ne samodestrukrivna. Moram se riješiti thladnog, bezdušnog kamena u utrobi koji mi otežava kretanje.
Kada bi se barem samopouzdanje moglo tražiti izvan sebe, a ne u sebi. Unutra je najneudobnije, najmračnije, najmaglovitije, bojim se zaviriti u sebe. Moram se riješiti fantomskih glasova u glavi koji mi govore: glupačo, ništkoristi, nesposobnjakovičko. Stvarno mi je teško funkcionirati u bilo kojem krugu homosapiensa.
Postajem mizantrop. Sve doživljavam kao konkurenciju, kao neprijatelj. Svaku rijeć šale okrećem protiv sebe:
Oni su toliko intaligentniji od tebe, talentiraniji, zanimljivi. Ne, ti nisi vrijedna njihove pažnje.
I tako na kraju i bude, jer moja negativna psiha priziva zlo. Nije se lako riješit tih misli kada su one jednostavno pustile korjenje preduboko u tvoju dušu, kada njihovo venuć lišće izdajnički grli cijeli tvoj um.
Bježim u svoj svijet. Tamo nisam seoski idiot. Tamo JA vladamm. Samo ja u milosti svog anđela čuvara. A ON je jedini što me još veže sa stvarnim svijetom.
Ali nažalost, i moj svijet sad propada. Sa svakim zrnom pijeska, koji odbrojava moje vrijeme. Djetinjstvo je ostalo daleko iza. Gle, još vidiš slabašni odsjaj zlatnog djetinjstva koji ponire na zapad.
Jedem od srijede normalno. Čak i previše (2000kcal), pokušat ću ne prelazit 1500.
I dalje prečesto mislim na hranu. U utorak sam pojela 2000 odjednom, prije toga tisuću. I morala sam tigati. Ko da sam sijelo srce povračala. Osjećam krivnju kada odbacujem svoj život. Pa on mi je ionako poklonjen. Nisam ga sama stvorila.
Osjećam krivnju jer nedajem sve od sebe. Jer vjerujem da svu energiju koju uložiš ćeš narag dobiti, asamo u višem božanskom obliku.
Energija koju ne ulažeš, a mogao si, urotit će se jednom protiv tebe.
Ja moram manje mislit na hranu, jer me to sputava.
Moram počet razmišljat o faksu. Još nisam ziher. Ko klinka sam htjela na filozofski: književnost, psihologija, socionlogija, informaciske znanost, socijalni rad (to je na pravu)... zanimljivo i bez budućnosti. Previše je nezaposlenih s tim fakultetom.
Druga želja mi je nutricionizam na prehrambeno-biotehnološkom. Tako bi mogla spojiti svoju opsesiju sa isplativim zanimanjem.
Ima li koja od vas kakvih saznanja o tome?
Ali ako nastavim ovako tromo i pasivno i proždrljivo upijati život, neću vidjeti faksa.
I dalje ne odustajem od svog cilja. Želim izgledati poput vilenjakinje. Imaju li one toliko dupe? hehe
Znate da je Michelangello svoj umjetnički rad smatrao oslobađanjem kipova iz kamena. Tako ja simboliziram svoje mršavljenje. Treba se rijšiti viška, anog što te sputava. Treba odstraniti i onaj dio psihe koji me koći na bilo kojem području.
48 kila ću jednom imati, ali prvo moram riješiti taj nered u glavi, to gađenje prema samoj sebi, tu sumnju u sram znog vlastitih sposobnosti (bolje rečeno nesposobnosti).
Moram povjerovati da mogu sve što poželim.
Zakaj mi je hrana prva na pameti kad poživčanim kaj se i ne dešava baš rijetko.
Ova 3 dana su ok prošla. 700, 800 kcal
Danas popizdim i pojedem oko 700 kcal odjednom. Prije toga sam pojela ujutro nekih 300.
Svečano obećajem da neću ništa danas više.
Kompenziram smirivanje hranom kroz cigarete. Znam da to nije dobro, ali barem ne deblja.
Naučit ću se dostojanstveno nosit s problemima jednog dana.
Vaga mi trenutno pokazuje 52.5 kile.
ma nisam ja tak daleko od svog cilja (48 na 1.70)
Nije strašno.
Barem se krećem.
Right, već 3 godine.
Jednostavno moram uspijeti. Imam 53 i pol kile i mora bit ispod 48.
Jebote, kestenje!!!!!!!!!!!!
Vjerojatno mi nećete vjerovati kad vam kažem da sam ga pojela barem kilu danas? A jela sam ga i prethodnih dana u slonovskim porcijama. Ne želim ni razmišljat koliko kalorija te bombe škroba imaju.
Od sutra:
Obavezno
trčanje bar 3 put tijedno
aerobic 3 put tjedno
voda bar litru i pol
Zabraanjeno: većina pekarskih proizvoda, kolači, slatkiši, ajvar, KESTENJE, sir i šunka, svinjetina, pečeni krumpir, grickalice, nescafe
Dozvoljeno:
1 šnita kruha dnevno, rižini prutići, voće, kuhano, slanci i crna peciva
Do 800 kcal dnevno rasporediti u 3 obroka
Neznam što je s mojim želucem, ne osijećam sitost više ni nakon partisućukalorijskog obroka.
Neznam što je s mojim mozgom, traži hranu i kada se taj moj turborašireni želudac.
Neznam što je s mojom dušom? Zar su nene odaje počele hrđati? Zar su oštirice mačeva koje su nekada borile da spoznaju svijet toliko otupile?
Zašto postajem hladna? Počinjem se bojati vizije ledene ledene kraljice koja osvaja prašnjave odaje moje podsvijesti?
Voljeti nekog znači biti spreman vezati se zauvijek uz tu osabu, ma što god se dogodilo. Voljenu osobu ćeš sljediti i dalje od Pakla. Voljenu osobu ćeš ljubiti i kroz usta nakaze. S voljenom osobam ćeš zaronit duboko. A ja se još gušim na površini.
Površno, ovisno deriš derište koje traži zaštitu.
Zer ja nisam sposobna voljeti?
Svi kažu da je prvi korak u mom stijecanju samopouzdanja prestanak opterečenosti s kilažom?
Pokušah. Neide.
Kada bi me odjednom počeo bolit kurac za to kaj ću uskoro počet kupovat hlaće sve većih brojeva to bi prestala biti ja.
Ja ću naći hrabrosti da težim svojem idealu vitkosti.
Hrana služi da nas održi na životu, primitivno je u njoj tražiti užitke i tako kompenzirati istinske duhovne vrijednosti samo zato jer smo slabi.
Slabi smo zato jer želimo biti sčabi. Slabi smo jer je najlakše biti slab.
Ne javljam se baš. Pa zašto i bi kada ne postižem neki uspijeh.
Pokušavma manje jest. Sve ostaje samo na pokušaju. Barem više vježbam.
Upravo sam se vratila s jednog tuluma gdje se pošteno jelo. Moram priznat da guštam u hrani i to pretjerano.
S jedne strane ljubav prema papici s druge ljubav prema mršavosti.
Udebljala sam se pol kile od zadnjeg pisanja.
Sutra se čistik voćem, povrćem i juhom.
Od pon, mislim da ću počet s 2-4-6-8.
Neda mi se dalje pisat.
Želim se promijeniti. Pokušavam, neide.
Jutro. I ja bez snage da krenem u novi dan.
Šnita kruha sa šunkom.
Zalogaj lasagna i još lasagna. I komad pite od buče.
Zašto?
NEZNAM. NEZNAM ZAŠTO!!!!!!!!
12 štapića sa sezamom. 3 rižina prutića. Capuccino. Kifla od vanilije. Pol štrudle s višnom.
Tek je jutro. Kada bi samo znala zašto. Kako prestat? Kako prestat, kako prestat........ Zašto nemogu prestat.
Zdebljala sam se na maturalcu. 1 kilu. Jedna kila se ne osjeća. Ali ja je osjećam kao teret. Pretežak teret. Teret srama, slabog karakte, primitivizma, proždrljivosti.
Zašto tolko volim jest?
Zašto nemogu osjetiti sitost?
Jedino što me može spasiti je zatvaranje u vlastiti svijet. Čitat ću knjigu danas. Nesmijem više ništa jesti.
Sutra krećem u školu. prošli tjedan nam je bio slobodan zbog maturalca.
Do kraja polugodišta ću ostvarit svoj cilj.
Moram prestat tražit opravdanja za samu sebe da jedem.
Plan:
2 bilokoja dana u tjednu- do 500 kcal
doručak: 1 šnita dvopeka ili tosta ili pol šnite kruha, ponekad s malo meda ili pekmeza, ponekad same. i čaj bez šećera
ručak: jaja ili bijelo meso peradi ili nemasna riba, bez ulja i pvrće
večera: 1 voćka
Ostalih 5 dana jedem što mi dođe, trudit se jest što zdravije, manje kalorično i raspoređeno.
Vježbanje naravno nesmije bit zapostavljeno.
Ima li netko da mi se pridruži u ovoj 2+5 dijeti?
Vjerujte mi: u ova 2 dana se super pročistit, ubrzavate metabolizam i topite salo jer tada ne meješate bjelančevine i utgljikohidrate. Ako se ostalih 5 dana u tijednu disciplinirate smršavit ćete ful brzo. Ja sam već jednom bila na toj dijeti i stvarno je djelovala, ali tada sam izgubila snagu karaktera i disciplinu zbog nekih loših stvari koje su mi se desile.
Želim to vratit.
Pružite mi ruku....
xxx
Tisuću puta:
Neću se više prežderavat
Neću se više prežderavat
Neću se više prežderavat
Neću se više prežderavat
Neću se više prežderavat
Deset tisuća puta:
Neću se više prežderavat
Neću se više prežderavat
Neću se više prežderavat
Neću se više prežderavat
Neću se više prežderavat
Milijardu puta
Koliko još?
Dok ne iskopam svoj grob vilicom i nožem
"Nemoj to ćiniti, ljubavi. Nemoj to ćiniti zbog mene. Prestani mućiniti svoj organizam, svoju psihu. Molim te, sjeti se mene."
Koliko slab trebaš biti da po bezbrojiti put opet posrneš. Začarani krug traje već 4 i pol godine. Život je prekratak za to.
Moje prežderavanje se sastoji od iko 2500- 2700 kalorija. Nekoć se sastojalo i od 7 tisuća kalorija. Ne pretjerujem. Ali tada su mi i gladovanja bila lakša za izdržat.Znači li to da se ipak približavam normali.
Kakav sam prokleti hedonist! Pretjerani užitak u hrani!! Želim jest samo kad sam gladna. Osjetiti bol u želucu. Popunit ju, ne uživajuću u okusu. Jest samo da preživim.
Zdebljala sam se. Imam opet 53 i pol kile.
Bojim se maturalva. Kaj bumo tamo žderali. I pili.
Voljela bi se mao opustit, ali nemogu. Za sad.
Radim na povišenju samopouzdanja iako znam da je ovo samo još jedna gesta zakopavanja samog sebe u hladan, obrastao grob.
Bila sam na moru 2 tjedna.
Plivala, jela........poonekad noramlono (za normalnog čovijeka), ponekad malo (taman), ponekad previše ( i do 3000 kcal).
Teta je rekla da joj se čini da sam smršavila. Kako li je to lijepo za čut.
Imam 52.8 kila. Ubiti zbog ovih prežderavanja nisam skinula u cijela 2 tjedna više od pola kile, ali opet, bar se nisam zdebljala.
Danas sam pojela oko 2500 kcal. Moram li vam opisivati onaj mučan, okrutan osiječaj nakon toga, bilo u fizičkom, bilo u psihičkom smislu?
3 tjedna do maturalca. Moram doć bar do 50 dotad.
Brine me što se povrmenih pijanstava u ova 3 tjedna nemogu odreć. Moram se skršit bar jednom tjedno, a i same znate kako je svaki mililital alkohola razorna kalorijska bomba. Bar mi ne treba puno da se napijem.
Hrane mora bit sve manje, manje i manje.
Preumorna sam za neki dulji post. U komentaru koji sam napisala DiT sam izrazila veliki dio moje opsesije.
I moram vam se zahvaliti na ohrabrujućim komentarima. Inače živim u Zagrebu, pa ako neka od vas živi također tu ili dolazi u Zagarreb i želi se samnom upoznati bilo bi mi i više nego drago.
Moram s nekim uživo razgovarat o ovome. S nekim ko prolazi isto, jer ostali to ne razumiju. Jednostavno nemogu shvatiti. Nitko ni ne pokušava shatiti ovu bolesnu opsesiju kilama i hranom. A i onima koji pokušavaju ne uspijeva.
Bila bi i više nego sretna kada bi neka od vas bila voljna neći se samnom i otvoreno razgovarat o svemu. Milsim da bi obadvije strane profitirale.
Do idućeg javljanja
